четвртак, 19. децембар 2013.

The end of adventure called Mexico

"Will you look back on life and say: I wish I had or I'm glad I did?" Z. Ziglar

Došao je i taj trenutak da kažem Adios Mexico i Hola Europa/ Hola Serbia. Kako se trenutno osećam jako je teško opisati. Kada sam dolazila mislila sam 5 meseci je dovoljno, odlazim na drugi kraj sveta sama, mislila sam 5 meseci biće dovoljno. Ali nije bilo dovoljno. Nije bilo dovoljno da upoznam ovu prelepu zemlju od 120 miliona stanovnika. Toliko stvari ovde me je oduševilo. Opet s druge strane, da sada nisam tužna zbog povratka verovatno bi to značilo da mi ovde nije bilo toliko divno. Tako da moram priznati da sam jako zadovoljna. Zadovoljna što sam imala priliku da živim 5 meseci u jednom od najvećih gradova na svetu - Meksiku sitiju, da studiram na prestižnom Univerzitetu Tecnologico de Monterrey, da živim u tako fascinatnoj zemlji poput Meksika koja me je svakodnevno oduševljavala kako sa svojom prirodom, pejzažima, tako i sa svoje 2 obale (okean i Karipsko more) i naravno sa svojim narodom. Meksikanci su jedan divan narod, jako srdačan, ljubazan, prijatan. Ako želite da odete na drugi kraj sveta i da se u stranoj zemlji osećate kao kod kuće, dođite u Meksiko. 

Već sam se oprostila sa svoje tri cimerke Anisom, Helenom i Eleonore. Neverovatno je da smo toliko postale bliske, pravi prijatelji nakon 5 meseci. I još neverovatnije je koliko smo se dobro slagale, bez svađe, što je jako teško danas pogotovo sa 5 devojaka u istoj kući. Tako da sam jako srećna što sam na kraju izabrala da budem smeštena privatno i živim u kući sa ljudima iz različitih krajeva sveta, različitih kultura i religija. Danas sam bogatija za jedno neprocenjivo iskustvo. Toliko sam stvari naučila od njih, kako neke stvari funkcionišu u Nemačkoj, Francuskoj, Maroku. Hvala vam moje devojke, i znam da se vidimo u Evropi sledeće godine kada se vratite iz Meksika, pošto sve tri ostaju godinu dana ovde, samo što trenutno su sa svojim porodicama na odmoru. 

Nedostajaće mi puno Meksiko siti. I dalje je neverovatna veličina ovog grada. Mnogo puta pomislila sam u Beogradu možete da radite bilo šta kad god poželite, ali ovde to zaista možete. Ovaj grad ima sve. Naravno i svoje dobre i loše strane. Sada kada pomislim na neke stvari u Beogradu, poput saobraćaja i koliko vam vremena treba sa Novog Beograda do Zvezdare na primer, pomislim pa to nije daleko. Jer ovde kada vam neko kaže ah to je baš blizu, i moje sledeće pitanje je znači mogu da idem peške, na šta dobijem odgovor a ne ne, treba ti otprilike 20 minuta kolima. 

Šta je to što mi se nije dopalo? Pa mislim da je ovaj grad prevelik da biste živeli. Ukoliko imate kola i ukoliko ste iznad proseka ovde živite savršeno, mislim da je onda Meksiko siti divan za život. Ali opet jako je težak za siromašne ljude i kvalitet života tih ljudi ne može da se uporedi sa siromašnima u Evropi. Meksikancima je daleko teže. Upravo se dešava pobuna zbog podizanja cene prevoza sa 3 pezosa (oko 20 RSD) na 5 pezosa (oko 35 RSD), što zaista razumem jer jeste velika razlika i njima to znači mnogo. Ukoliko koristite prevoz u Meksiko sitiju, naoružajte se strpljenjem i samo bez nervoze, jer nekada sam bila i po 5-6 sati u prevozu. Tako da rezimiram, saobraćaj je užasan jer se gubi dosta vremena. I dalje postoji to pitanje bezbednosti, da ne možete da šetate sami uveče, kao i da neki delovi grada su zabranjeni. Isto tako uveče u gradu posle 23h semafori se ne poštuju jer je opasno stajati na raskrsnicama. Tako da ukoliko živite ovde, budite spremni da 24/7 budete oprezni, nikada se ne smete previše opustiti. Čak je Meksiko siti najbezbedniji deo u celom Meksiku. Opet, geografska pozicija sama po sebi nije idealna jer je područje koje je podložno zemljotresima kao i aktivni vuklani se nalaze ovde. 

E sada one lepe stvari. :) Meksiko vam možete ponuditi toliko toga, ogromna raznovrsnost. Ono što je meni toliko privlačno jeste što ovde vrlo cene osobe sa završenim fakultetom a tek sa masterom i phd-om. To je ono što mi u Srbiji smeta. Kvalitetne, mlade ljude ne cenimo. Ne. Samo ih još više motivišemo da napuste Srbiju umesto da ulažemo u njih, jer su oni ti/ mi smo ti koji će voditi ovu zemlju sutra. Zaista volim Srbiju puno, ali kada vidim kakva je situacija u drugim zemljama zaista se rastužim kako je moguće da posle jedne velike napredne zemlje smo ostali iza svih zemalja. Studenti koji završe dobre fakultete u Meksiku bez radnog iskustva mogu imati 2 do 3 puta veću početnu platu nego u Srbiji. Sa praktično istim cenama života. 

Za sada znam da se vraćam u Srbiju da završim svoje master studije, na kojima sam već pri kraju. Za posle zaista ne znam. Zavisi od toga šta mi Srbija ponudi. Naravno da bih najviše volela da živim u Srbiji ali naravno ne po svaku cenu. 

Jedna jako tužna vest jeste što se program stipendiranja preko koga sam došla u Meksiko siti ukida tako da će studenti u budućnosti moći da dođu ali o svom trošku. Nadam se da će se u budućnosti naći način da se nastavi ovaj program. 

Još jednom, jako sam zahvalna na ovoj prilici da provedem semestar ovde i naučim toliko novih stvari. Zaista sam bogatija za neprocenjivo iskustvo. Hvala ti na svemu Meksiko! Na neki način postala sam nova osoba posle ove avanture. I znam da ću doći ponovo ovde, makar samo turistički. Za sada mi ostaje da te podržavam na World Cup-u kad već ne mogu Srbiju. Gracias, gracias, gracias!

Te amo Mexico para siempre!!! :) 
Katarina Matijašević